No TL;DR found
U danasnje doba heterocikli su zbog svojih karakteristika prihvaceni i dominiraju u svim granama medicine, biologije i naravno kemije. Kako pronaci metode sinteze istih koje ce minimalno onecistiti okolis? Odgovor je dan davnih godina istraživanjima Giacoma Ciamiciana koji je otkrio suncevu svjetlost kao jedan od najboljih reagenasa koje „zelena“ kemija posjeduje. Oksazol je heterociklicki spoj sa dva heteroatoma, kisikom i dusikom. Javlja se u velikom broju zanimljivih bioloski aktivnih spojeva, te u bojilima, scintilatorima, itd. S obzirom na dva heteroatoma njegova aromaticnost je narusena, sto cini samu jezgru nestabilnom i reaktivnom, pa je sinteza tih spojeva pravi izazov. Na Shemi 1 prikazano je dobivanje novih naftoksazolskih derivata pri cemu je kljucni stupanj fotokemijski elektrociklizacijski proces. Shema 1. Shema 2 prikazuje dobivanje fuzionirane rigidne biciklicke strukture fotokemijskim putem u samo dva stupnja. Shema 2. Na taj nacin mogu se dizajnirati kompleksni planarni sustavi s potencijalnom bioloskom aktivnoscu. D. C. Palmer, Oxazoles : Synthesis, Reactions, and Spectroscopy, Part A, John Wiley and Sons inc, New Jersey, 2003, ix A. Albini, M. Fagnoni, Green Chem. 6 (2004) 1-6 M. Schnuerch, P. Stanetty, Eur. J. Org. Chem. (2006) 3283-3307